Smanjimo, reciklirajmo, hodajmo, mijenjajmo se... Zajedno možemo sve! - Reduzieren wir, recyclen wir, bewegen wir uns, verändern wir uns... Zusammen können wir alles! - Let's use less, recycle, be efficient, change our habits... Together we can do it all!









Zakon o zaštiti akumulacija Modrac

Energetska savjetovališta
 u Tuzli i Sarajevu


Odgovorno upravljanje
 medicinskim otpadom


Partnerstvo za više
okolišne standarde u BiH

UNDP natječaj: “Obnovljivi izvori energije”

The UNDP Renewable Energy Challenge


webaward.me BiH2010


Od učešća javnosti
do održivog razvoja




 
 
Prečistite otpadne vode
po sistemu BiCon

Partneri



www.bicon-ag.ch

Prijatelji




www.metron.ch



www.seecon.ch


www.poslodavcitk.com


www.boell.ba

www.aarhus.ba

www.zv.hr

www.bellsmovement.org


www.envforum.eu

www.ekologija.rs


www.mojaenergija.hr

http://nep.vitra.si

www.biologija.com.hr

www-pz.hodbina.ba

www.zelenaneretva.ba


www.greenpeace.com

www.udruzenje.bistrobih.ba
www.bistrobih.ba

www.ekotim.net

www.agree.net

www.Tuzla-x.com

www.komunalactz.com.ba

www.ekokuce.com

www.bhreportet.ba

www.tuzlarije.net

Naučite i ovo

 
 
Šta je to otpad?
 
Otpadom nazivamo stvari koje nam više nisu potrebne. Kad te stvari završe u našoj okolini, nazivamo ih otpacima, a otpad koji se ne iskoristi, već se odvuče na deponiju gdje se spaljuje, naziva se smeće.

Zato ćete često čuti izreku: “Nije sav otpad smeće!“

Zašto su otpaci naš problem?
  1. Otpaci mogu biti opasni jer privlače bakterije i glodare, a mogu biti i zapaljivi.
  2. Neki otpaci, poput slomljenog stakla ili medicinskih šprica, mogu biti vrlo opasni za ljude i životinje.
  3. Lokalne vlasti troše mnogo novaca na čišćenje naših ulica, parkova, rijeka i šumaraka od otpadaka koje bacaju nesavjesni ljudi.
  4. Neuredne, prepune kante i kontejneri takođe proizvode otpatke koji ispadaju iz njih.
Šta učiniti sa otpacima?

Čuvajmo našu okolinu čistom, bacajući otpatke u kante ili kontejnere. Na taj način oni će biti odvezeni na deponije, tj. odlagališta otpada.

Otpad, kao što su: papir, staklo, plastika i tekstil, odlaže se u posebne kontejnere za reciklažu, a zatim se odvozi u reciklažna dvorišta gdje se sortira, prebacuje u pogone za recikliranje i na taj način ponovo postaje upotrebljiv.

Šta je odlagalište otpada – deponija?
 

Nekada su se deponijama smatrala mjesta gdje su ljudi jednostavno istovarivali otpad. Tu su se razne tečnosti, nastale truljenjem tog otpada, slijevale u zemlju i u podzemne vode. Ovakva mjesta su širila neugodan miris, privaličila insekte, ptice, pacove, pse i mačke lutalice. Bila su i lako zapaljiva, pa su predstavljala opasnost za zajednicu.

Današnje, moderne deponije se grade prema strogim projektima kako bi zadovaljavale određene uslove i bile sigurne za ljude, prirodu i cijelu okolinu.

Kako se kupovinom smanjuje otpad?
  1. Prije kupovine nekog proizvoda, razmislite kako ćete ga upotrijebiti.
  2. Odaberite proizvode koji se mogu reciklirati, ili izrađene od recikliranog materijala.
  3. Kad god je moguće, odaberite proizvod koji se može ponovo upotrijebiti.
  4. Odaberite proizvod sa što manje nepotrebnog pakovanja.
  5. Ne kupujte više nego što vam je potrebno.
Šta znači recikliranje?

Recikliranje je postupak sakupljanja odbačenih proizvoda i njihova prerada, pri čemu se dobijaju novi proizvodi slične ili iste namjene.

Riječ recikliranje je nastala iz riječi: RE + CYCLE = ponovno kruženje

Simbol za recikliranje sastoji se iz tri strelice koje označavaju tri faze recikliranja:
  1. sakupiti
  2. ponovo preraditi
  3. ponovo upotrijebiti
Šta ćemo postići ako recikliramo otpad?

Recikliranjem osiguravamo:
  • Očuvanje prirode i prirodnih sirovina.
  • Smanjenje onečišćenosti zraka, vode i tla.
  • Štednju skupe i dragocjene energije.
  • Smanjenje deponijskog prostora.
Recikliranje otpada je moguće samo ako je otpad odvojeno sakupljan.

Šta znači zatvaranje kruga?

Kad otpad bude recikliran i kad kupimo takav reciklirani proizvod, koristimo ga pa zatim ponovo recikliramo, mi zatvoramo krug i na taj način smanjujemo potrošnju sirovina i energije prilikom proizvodnje nekog proizvoda.

Zatvaranju kruga možemo pomoći na način da što više kupujemo proizvode koji su reciklirani i koji se opet mogu reciklirati. Ako smo neki proizvod (npr. igračku) iskoristili i ne želimo ga više, odvajamo ga i šaljemo u fabriku na preradu, pa od njega dobijemo sirovinu za novi proizvod. Praveći novi proizvod od starog, zatvorili smo krug recikliranja.

Dva pravila pametnog kupovanja koja pomažu zatvaranju kruga su:
  1. odaberite proizvode koji se mogu reciklirati,
  2. odaberite proizvode izrađene od recikliranog materijala.
Šta je to kompost i kompostiranje?

Više od trećine ukupnog otpada koji nastaje u domaćinstvima je organski ili biootpad. Kompostiranje je razgradnja tog biootpada, gdje kao krajnji produkt nastaje humus.

Kompostirati se može sav biljni otpad iz kuhinje, vrta, travnjaka i voćnjaka. Kompostiranjem smanjujemo količinu otpada koji se odlaže na deponiju i na taj način dajemo svoj doprinos zaštiti okoliša.

Zapamtite dobro da je i povrće koje se sadilo u ovakvom humusu mnogo, mnogo zdravije od povrća koje se vještački đubrilo!

Selektivno odvajanje otpada

Otpad koji se odvodi na recikliranje odlaže se u specijalne posude za otpad, koje su označene određenim bojama.

Tako su npr.:
  • kontejneri i kante za papir plave boje,
  • kontejneri za plastiku žute boje,
  • kontejneri za staklo zelene boje,
  • kontejneri za limenke (metal) su sive boje.
Šta je to papir?

Papir se izrađuje od mreže vrlo tankih vlakana koja se nalaze u biljkama. Drveća su glavni izvor vlakana, ali ih možemo dobiti i od slame, bambusa i šećerne trske.

Papir se prvi put upotrijebio prije 4000 godina, kada su Kinezi napravili posebnu vrstu tkanine na kojoj su sačuvali svoje crteže i riječi. Papir biljnog porijekla je razvio Tsai Lun, činovnik na dvoru kineskog cara i to 105. godine prije nove ere.

S vremenom, ručna izrada papira počela se širiti svijetom, sve dok u Španiji 115. godine nije izgrađena prva tvornica papira. Serijska proizvodnja papira počela je u Engleskoj 1800. godine.

Od tada proizvodimo sve više i više različitih papirnatih proizvoda. Samo neki od tih proizvoda su: kancelarijski papir, maramice, novine, časopisi, knjige, telefonski imenici, proizvodi za pakovanje i kartonske kutije.

Kako se pravi papir?

Papir se pravi od drveta. Glavna sirovina za proizvodnju je drvenjača (za lošije vrste papira) i drvna celuloza (za finije papire).

Isitnjena masa se kuha u hermetički zatvorenim kazanima uz dodatak raznih hemikalija i pretvara se u celuloznu kašu. Zatim se ispire, radi odstanjivanja nečistoće i trunčica, a onda joj se oduzima višak vode.

Tako dobijenoj smjesi se dodaju razna punila (kaolin, lijepak, gips, boje itd. – već prema vrsti papira), a onda se dobiveni papir pušta u mašinu odakle izlazi namotan na velike kaleme.

Od čega se pravi novinski papir?

Novinski papir se najčešće proizvodi od drvenih ostataka, nastalih:
  1. pročešljavanjem šuma (To su grane i mala stabla koja se odstranjuju, da bi se olakšao rast velikih i jačih stabala u nekoj šumi.),
  2. ostataka u pilanama (To su grane i ostali ostaci koji nastaju kod piljenja trupaca.)
  3. recikliranjem starog, upotrijebljenog novinskog papira, iz kojeg je odstranjena tinta.
Kako se reciklira papir?

Bačeni papiri i kartoni se iz plavih kontejnera odvoze u halu na lagerovanje i ubacuju na pokretnu traku. Tu se papirna sirovina sortira i pregleda, a zatim, uz dodavanje vode ide na usitnjavanje. Iz smjese se izdvajaju metalni dijelovi, kao što su spajalice iz sveski, kancelarijske spajalice i sl. Isitnjenom papiru se dodaje voda, te nastaje siva smjesa zvana pulpa, iz koje se mora izdvojiti štamparska boja, da bi reciklirani papir bio što svjetliji i bjelji.

Iz zagrijane pulpe u koju se dodao sapun, izdvaja se i odstranjuje pjena sa odstranjenom farbom. Čista pulpa se sada sa puno vode ravnomjerno raspoređuje na široku traku gdje se suši. Na kraju mašine se dobiveni papir savija u rolnu.

Od ovog papira, koji se zove reciklirani papir, opet se mogu praviti nove novine, katalozi, školske sveske i drugi papirni proizvodi.

Zašto recikliramo papir?

Recikliranjem papira zauzima se manje mjesta na deponiji.

Recikliranjem papira štedimo šumsko bogatstvo, jer za svega nekoliko sveski i knjiga potrebno je posjeći jedno stablo kojem treba 30 i više godina da poraste. Jedno drvo godišnje može prečistiti 30 kg zagađivača iz zraka.

Za proizvodnju recikliranog papira koristi se duplo manje vode i energije, nego kada se proizvodi novi papir od drveta.

Zašto se otpadni papir ne može reciklirati beskonačno puta?

Otpadni papir se ne može reciklirati beskonačno dugo, jer vlakno unutar njega pukne i više ne može održavati stabilnu mrežu koja ga povezuje.

Prije nego što se raspadne, jedan list papira se može reciklirati sedam puta.

Da bi se zadržao kvalitet papira, moraju se dodati svježa, nova vlakna koja se dobivaju preradom drveta.

Višeslojna ambalaža (tetrapak)
 

Mlijeko i razni sokovi pakuju se u posebnu ambalažu koju najčešće nazivamo tetrapak.

Budući da ovakva ambalaža, sem papirnog, sadrži i neke druge slojeve, kao što su polietilenski sloj i sloj od aluminijske folije, ona se ne može reciklirati na isti način kao i papir. Zato ovu ambalažu moramo odlagati u kontejner za miješani otpad, ili je razložiti na slojeve i onda svaki sloj odložiti u određene kontejnere.

Šta je to plastika?

Plastika je polimer. Polimeri su dugi lanci molekula koji se ponavljaju, a sastavljeni su od ugljenika i vodonika. Plastiku je izumio Alexander Parkes, 1860. godine, ali je svoju popularnost stekla tek poslijednjih nekoliko decenija.

Možemo je modelirati i gnječiti u različite oblike, ili izvlačiti u duge niti koje se koriste u tekstilnoj industriji. Čvrsta je, sigurna, lagana, a može se reciklirati i ponovno iskoristiti.

Recikliranjem PET ambalaže štedimo 84% energije potrebne za izradu te iste ambalaže i sirovina.

Zašto recikliramo plastiku?
 

Recikliranjem plastike zauzima se manje mjesta na deponiji, a vrijeme razgradnje plastičnih materijala je od 100 – 1 000 godina.

Od reciklirane plastike može se dobiti sintetički materijal koji upotrebljavamo za pravljenje pernatih jakni i drugih odjevnih predmeta, a možemo dobiti i nove boce, kante i još mnogo raznih plastičnih predmeta.

Koja su uputstva za recikliranje plastike?

Postoje mnoge vrste plastike. Najčešće vrste imaju identifikacijski broj prema kojem plastične materijale možemo sortirati u različite grupe (npr. PET je oznaka za plastične boce).

Prije nego što je odložimo u kontejnere za odvojeno sakupljanje plastike, trebamo oprati sve plastične posudice i odstraniti sve poklopce, kako bi se plastične posudice mogle zgnječiti u kamionu koji ih odvozi.

Veliki broj plastičnih kutija ima otisnut identifikacijski broj plastike. Većina postrojenja reciklira plastike s brojevima 1, 2, 3 i 5.

Kako se reciklira PET i druga otpadna plastika?

Plastični ambalažni otpad se iz žutih kontejnera prebacuje u posebne specijalizovane fabrike, gdje se pregleda i pere u vrućoj vodi, a zatim usitnjava i sortira. Poslije toga se topi, presuje i pretvara u sitne kuglice (granule). Od granula se proizvode nove plastične kese, folije, boce, materijali za odjevne predmete i dr.

Šta je to staklo?

Staklo je materijal koji se dobija od jednog naročitog pijeska – kvarcnog pijeska, uz dodatke sode, kreča i nekih drugih materija.

Izrada stakla je veoma stara vještina. Staklari su koristili proces u kojem su napuhavali rastopljeno staklo. Vješto su oblikovali svaku flašu ručno.

Većina staklenih proizvoda se danas proizvodi u velikim tvornicama u kompjuterski kontrolisanim procesima.

Zašto recikliramo staklo?

Recikliranjem stakla štedimo energiju i čuvamo našu okolinu, jer vrijeme razgradnje stakla je 4 000 godina. Recikliranje je poželjno jer se staklo lakše topi od pijeska, pa se talionička peć može zagrijati na nižu temperaturu i na taj način se štedi energija.

Kako se reciklira staklo?

Staro staklo se prema bojama odvaja u kontejnere (prozirno - bijelo, zeleno i braon).

Kamion za odvoz ima tri komore u koje se sortira staklo određene boje, koje se poslije lagera odvozi u fabriku stakla.

U fabrici se staklo vodi preko pokretne trake iznad koje je magnet koji kupi metalne dijelove, a zatim se odvaja ostali otpad, kao što su : plastične flaše, porculan, keramika i drugo.

Na kraju se i ručno odvajaju preostali komadi koji nisu od stakla.

Ovako očišćeno staklo se razbija na komade. Svaka boja se miješa sa kvarcnim pijeskom, sodom, krečnjakom i dolomitom, a zatim se topi na 1500°C. Što je razbijeno staklo sitnije, kraće je vrijeme njegovog topljenja, a to znači da je potrebno manje energije.

Žitka, vrela otopina stakla se siječe u velike komade dobijajući određeni predoblik, a zatim se duvanjem dobija željeni oblik (npr. flaša).

Gotovi proizvodi se hlade u tunelu za hlađenje, a onda se na njima provjeravaju greške (pukotine, nepravilan oblik).Tada se pakuju u palete i odvoze na punjenje (npr. piće).

Dospijevaju u prodavnice gdje se kupuju, pa poslije upotrebe se ponovo bacaju u kontejnere i na taj način - PONOVO POČINJE KRUŽNI TOK RECIKLIRANJA STAKLA.

Od čega se prave limenke i konzerve?

Limenke i konzerve se prave od aluminijuma i čelika.

Aluminijum je otkriven prije 200 godina i nalazimo ga u obliku aluminijum oksida ili alumina. Aluminijske limenke se koriste kao ambalaža za većinu sokova i kao jedina vrsta ambalaže za pakovanje piva.

Može se beskonačno mnogo puta reciklirati, jer ne gubi svoja svojstva prilikom recikliranja, a uštedi se 95% energije u odnosu na dobivanje aluminijuma iz boksita. Za izradu jedne limenke iz sirovine potroši se toliko energije koliko bi se moglo potrošiti za recikliranje 20 limenki!

Čelik je uobičajeni naziv za željezo koje sadrži male količine ugljenika, magnezijuma, vapnenca i drugih primjesa.
Čelične limenke se koriste za pakovanje više od 1500 različitih vrsta hrane. Koriste se i kao ambalaža za boje, aerosole, zavoje, hranu za kućne ljubimce i za još stotinjak drugih proizvoda. Sadrže najmanje 25% recikliranog materijala i u potpunosti se mogu ponovo reciklirati.

Recikliranje čelika pomaže očuvanju prirode, a istovremeno su vrijedan resurs za čeličane.

Kako se reciklira metal?

Limenke od soka i ostalih napitaka, konzerve od hrane i metalna ambalaža predstavljaju otpad koji se uspješno reciklira, a na taj način se smanjuje količina otpada na deponijama i pomaže se očuvanju prirodnih resursa i energije.

Poslije izdvajanja od ostalog otpada, ova vrsta otpada se presuje i sabija u posebnim mašinama, a potom posebnim metodama rada, topi i prerađuje.

Kako nastaje limenka?

Postoji 7 koraka izrade limenke:
  1. Podmazivanje - Nanosi se tanak sloj podmazivača na aluminijum kako bi se on mogao lakše odmotati. Podmazivač pridonosi lakšem prolazu aluminijuma kroz proizvodni proces.
  2. Čaška - Iz aluminijuma se odreže kružni oblik iz kojeg se strojnim putem izradi čaška.
  3. Izrada tjela - Čaška dolazi u stroj za izradu tijela limenke, gdje se spaja s valjkastim dijelom tijela. Izgleda kao šoljica s ovalnim dnom.
  4. Podrezivanje i pranje - Vrh limenke se podreže kako bi bio ravnomjeran, nakon čega limenka odlazi na pranje.
  5. Ukrašavanje – Vanjski dio limenke se tintom ukrašava raznim crtežima ili natpisima, a zatim se njena unutrašnjost pospreja. Limenka prolazi kroz pećnicu gdje se fiksiraju tinta i sprej.
  6. Vrh i zatvarač - Limenka prolazi kroz stroj gdje se nadograđuje poklopcem i ostavlja mjesta, kako bi se limenka mogla čvrsto zatvoriti nakon punjenja.
  7. Provjera kvaliteta i pakovanje - Limenke prolaze kroz jednostavnu fazu testiranja u kojoj se provjeravaju eventualne fizičke nepravilnosti ili rupice i nakon toga se pakuju na palete i odvoze u punionice pića.

Broj posjeta: 269.224
Danas: 1

Pratite nas na facebook-u




Povećaj mapu »


Podržavate li pokretanje inicijative za izmjenu i dopunu Zakona o zaštiti akumulacije Modrac ?
  « prethodne ankete


Ne treba odlagati staro motorno ulje u blizini vodnih resursa! 1 litar ulja zagadi preko 1.000.000 litara vode. detaljnije
svi savjeti »



Flag Counter